Financijski savjetnici, bankari, brokeri, analitičari i ostali financijski profesionalci u pravilu imaju negativno stajalište o zlatu kao investiciji. Kada se u razgovoru o ulaganju spomene zlato, najčešće kažu da se radi o rizičnoj investiciji, da zlato ne donosi kamatu, da mu cijena može pasti, da ne treba više od nekoliko posto portfelja uložiti u zlato, da mu cijena trenutno nije rekordna (što je valjda dokaz da se radi o lošoj investiciji), da Warren Buffett ne voli zlato itd. 

Ti isti ljudi će u razgovoru o dionicama često zaboraviti spomenuti da i njihova cijena može pasti te da su velika bogatstva izgubljena pri ulaganju u iste. U razgovoru o oročenoj štednji zaboravit će spomenuti da je gubitak pri takvom ulaganju praktički zagarantiran jer kamatna stopa gotovo nikad ne nadmašuje stopu inflacije. U razgovoru o kriptovalutama zaboravit će spomenuti da ih Warren Buffett smatra čistom prevarom. 

Pojednostavljeno rečeno, profesionalci će u razgovoru o ulaganju u druge imovinske klase u pravilu isticati njihove prednosti, a neće spominjati mane, dok će u razgovoru o ulaganju u zlato gotovo isključivo spominjati mane, a namjerno ili nenamjerno će zaboraviti spomenuti prednosti.

To sam primijetio još u studentskim danima kada sam se počeo zanimati za ulaganje na financijskim tržištima pri čemu sam čitao knjige od legendi sa Wall Streeta, pratio emisije na Bloombergu i CNBC-u u kojima su svakodnevno gostovali analitičari iz uglednih financijskih institucija. Kasnije sam slična stajališta nalazio i u stručnoj literaturi koju sam čitao pripremajući se za polaganje ispita za brokera i investicijskog savjetnika. Ništa se nije promijenilo ni kada sam zbog posla u brokerskoj kući spletom okolnosti komunicirao s tisućama trgovaca dionicama i kompleksnim financijskim izvedenicama. Isto se događa i sada kada me zbog trenutnog posla novinari često pitaju za komentar o ulaganju u zlato. Gotovo uvijek kažu da ostali sugovornici u prilogu imaju jako loše mišljenje o zlatu.

Negativno stajalište svih tih profesionalaca bilo bi opravdano da je zlato zaista ekstremno rizično ulaganje, no u situaciji u kojoj centralne banke diljem svijeta, a one su vjerojatno najkonzervativnije financijske institucije, ulažu doslovno tisuće milijardi dolara u zlato, argumentirati da je zlato loša i rizična investicija je u najmanju ruku čudno.

Postavlja se pitanje: zašto svi ti profesionalci imaju negativan, možda čak i neracionalan stav o zlatu?

Tri su glavna razloga:

1. Nedovoljna upućenost

Jedan od glavnih argumenata protiv zlata koje će profesionalci iznijeti je činjenica da zlato ne donosi nikakvu kamatu. Ali zaboravljaju reći da ni euri i ostale papirne valute sami po sebi ne donose kamatu. Ako stavite novčanicu od 100 eura u sef, ona će i za 10 godina biti ista kakva je bila na početku. Kamatu donosi posuđuvanje tog novca banci putem stavljanja na štednju ili državi putem ulaganja u obveznice. A to posuđivanje onda donosi i rizik jer i banka i država mogu bankrotirati. Taj rizik je relativno mali, ali postoji. Ne treba zaboraviti da su se ne tako davno dogodile Ljubljanska banka, Gradska banka, Riječka banka, ali i grčka dužnička kriza, bakrot Argentine i sl. Mislite li zaista da u Hrvatskoj banke više nikada neće propasti ili da će država dovijeka moći vraćati sve veće i veće dugove?

Profesionalci će često pri spominjanju kamate zaboraviti spomenuti inflaciju. U trenutku pisanja teksta, prosječna kamatna stopa na oročenu štednju je manja od 1%, a inflacija je 13%. Dakle, realna stopa je zapravo minus 12%. Stopa inflacije će se vjerojatno smiriti, no povijest pokazuje da je rijetko kada nominalna kamatna stopa (ona koju vam banka daje) veća od inflacije. U prijevodu, pri štednji u banci se gotovo uvijek gubi, usprkos kamati. 

Osim toga, ako je mana zlata kao investicije to što ima kamatu 0%, zašto profesionalci ne spomenu da je mana štednje u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima mizerna kamata od 1%, a u isto vrijeme kamatna stopa u Ukrajini iznosi 25%, u Venezueli 60%, a u Zimbabveu 150%? Ako je kamata sama po sebi bitna, zašto cijeli svijet ne drži kapital u spomenutim zemljama?

Dakle, iznošenje kamate kao argumenta protiv zlata kao investicije je pogrešno.

2. Nerazumijevanje svrhe ulaganja

Domaći financijski profesionalci često će iznijeti argument da je po povijesnim podacima ulaganje u dionice bilo isplativije od ulaganja u zlato. No, zaboravljaju da većina ulagača u dionice u Hrvatskoj zadnjih 30-ak godina nije ulagala u američke dionice nego u hrvatske dionice. Ako se usporedi ulaganje u dionice u Hrvatskoj sa zlatom, dolazi se do potpuno drugačijeg rezultata – ulagači u dionice su u prosjeku prošli osjetno lošije, a mnogi su izgubili sve, jer su neke kompanije propale. Ulaganje u američke dionice također ima svoju mračnu stranu koju će profesionalci često zaboraviti spomenuti. O tome sam pisao ovdje: ulaganje u dionice.

Osim toga, prinos nije jedina varijabla o kojoj treba voditi računa pri ulaganju. Netko tko kupuje stan ili vikendicu zna da nije realno da vrijednost te nekretnine u par godina poraste nekoliko tisuća posto koliko je porasla dionice Tesle. No, takvom ulagaču velika zarada nije ni bila cilj. Cilj je bila relativno sigurna investicija s kojom će prinos biti nešto veći nego bi bio sa štednjom u banci. Slično je i sa zlatom. Onima koji ulažu u zlato najčešći cilj je postizanje veće sigurnosti nego im nudi ulaganje u dionice, fondovi ili štednja u banci. Pri tome je prinos sporedni cilj. Spletom okolnosti, cijena zlata je zadnjih 20 godina rasla u prosjeku 8,5% godišnje, no čak i da je taj rast bio upola manji, mnogi ulagači u zlato bi bili zadovoljni, jer u međuvremenu nisu morali razmišljati o tome je li im banka sigurna, je li tečaj kune stabilan, je li euro kao valuta siguran itd.

3. Skriveni interesi

Nažalost, neupućenost financijskih profesionalaca nije jedini razlog njihove velike averzije prema zlatu kao investiciji. Ponekad su svjesni da je zlato dobro ulaganje, ali namjerno ga blate. Naime, od svih najzastupljenijih oblika ulaganja (štednja u banci, dionice, fondovi, životno osiguranje, obveznice, nekretnine, zlato) financijska industrija najmanje koristi ima upravo od zlata. 

Kada netko stavi novac na štednju, banka na taj način dobiva praktički besplatan kapital koji onda posuđuje drugim klijentima kroz kredite na kojima uzimaju dosta veliku kamatnu stopu. Kada netko trguje dionicama, u pravilu to radi relativno često, a pri svakoj transakciji brokerska industrija uzima naknadu. Kada netko ulaže u fondove, fondovskoj/brokerskoj industriji svake godine ostavlja vjerojatno nekoliko posto svog cjelokupnog uloga na razne naknade. Kada netko kupuje nekretninu, velike su šanse da je kupuje na kredit, od kojeg banka zarađuje vjerojatno idućih 20-30 godina. Kada netko ulaže u obveznice (najčešće se radi o državnim obveznicama) direktno posuđuje novac državi. A netko tko kupi zlato praktički izvlači kapital iz financijskog sustava i gore navedene financijske institucije i država ne mogu konstantno imati koristi od tog kapitala. 

Zbog toga će svi dobro upućeni bankari i brokeri, državni službenici koji su svjesni prednosti zlata kao investicije imati motiv da iznose mane zlata te da zaborave spomenuti prednosti. Neovisni analitičari koji se također često znaju pojaviti u medijima možda zaista nisu svjesni svih prednosti i mana svake od spomenutih investicija, ali zbog konstantne izloženosti lošim stajalištima ostalih financijskih stručnjaka (na fakultetima, u knjigama i medijima) i oni se drže postavljenih financijskih dogmi i ne usude se reći ništa suprotno njima.

Neočekivana korist negativnog narativa o zlatu kao investiciji?

Vjerovali ili ne, sustavno šikaniranje zlata kao investicije koje se događa diljem svijeta već desetljećima donosi na prvi pogled neočekivanu korist. Naime, taj negativni narativ je vjerojatno uvjerio na desetine milijuna ljudi diljem svijeta da ne treba posjedovati zlato, a taj smanjeni interes kupaca je vjerojatno doveo do toga da je cijena zlata blago podcijenjena. Ne mnogo podcijenjena, jer bi inače mnogo više rudnika zlata propalo, no moguće je da bi cijena žutog plemenitog metala bila nekoliko desetaka posto viša nego je sada da nema spomenutog negativnog narativa financijskih profesionalaca. 

No, kako to na svim tržištima biva, cijena prije ili kasnije dođe na svoju fer vrijednost. Trenutni ulagači u zlato mogli bi u idućim godinama ostvariti iznadprosječan prinos kada kritična masa ulagača na tržištima shvati koliko je nestabilan trenutni financijski sustav temeljen na ubrizgavanju tisuća milijardi dolara i eura u financijski sustav, i to bez ikakvog pokrića. A to će se dogoditi vjerojatno u idućoj recesiji, do koje bi moglo doći možda već ove godine.

Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:

O autoru:

Josip Kokanović, mag. oec.

Josip Kokanović operativni je direktor Centra Zlata i vodeći stručnjak za plemenite metale u Hrvatskoj. Kokanović je i istaknuti financijski stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u financijskoj industriji te kolumnist i čest gost predavač specijaliziran za teme ulaganja i financijske pismenosti.

Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.