Turska lira (TRY) već godinama slabi. U odnosu na najvažnije svjetske valute posljednjih desetak godina izgubila je približno 80% vrijednosti, a pad vrijednosti se snažno ubrzao početkom 2018. godine. Tečaj američkog dolara u odnosu na tursku liru je od početka godine porastao s 3,79 na 7,00 lira za jedan dolar. Naglo slabljenje turske nacionalne valute popraćeno je hiperinflacijom, koja po nekim procjenama trenutno iznosi 100% godišnje. To znači da su se cijene svih proizvoda i usluga u Turskoj od prošle godine udvostručile. Pri tome je obezvrijeđena životna ušteđevina desetaka milijuna građana koji su štedili u turskim bankama (koje su kao i u Hrvatskoj u vlasništvu velikih europskih bankarskih grupacija, ponajviše talijanskih, španjolskih i francuskih).

Kako bi spasili ono malo vrijednosti što se može spasiti nakon kolapsa turske lire, građani se pokušavaju dokopati eura, dolara, ali i zlata – metala koji se kroz povijest dokazao kao najbolja zaštita od inflacije. Da bi spriječio bankrot banaka, turski predsjednik Erdogan je javnost pozvao da proda devize i fizičko zlato koje posjeduje i dobiveni novac stavi na štednju u banke, jer na taj način će dokazati da su domoljubi. Naravno, nitko ga ne sluša, jer gotovo svi smatraju da je kupovina turske lire bacanje novca u vjetar.

Što je dovelo do kolapsa turske lire?

Više je uzroka propasti lire, a vjerojatno najvažniji razlog je to što tursko gospodarstvo godinama raste na nestabilnim temeljima. Turska država kroz proračun troši više nego prikupi kroz poreze, a razliku nadoknađuje zaduživanjem na inozemnim financijskim tržištima. Kratkoročne obveze prema stranim kreditorima trenutno iznose 180 milijardi dolara. Kada je u pitanju robna razmjena s inozemstvom, Turska više proizvoda i usluga uvozi nego što izvozi. Generatori gospodarskog rasta su godinama bili turizam i građevinski sektor, u kojem su cijene nekretnina vrtoglavo rasle. Zvuči poznato, zar ne? Turistički sektor je prije nekoliko godina doživio veliki pad zbog niza terorističkih napada, što je značilo manji priljev deviza u Tursku.

Kap koja je prelila čašu je bilo političko zahlađenje odnosa turskog predsjednika Erdogana sa Zapadom. Zbog toga su europski i američki investitori smanjili investicije u tu zemlju, a banke su od turskih dužnika počele tražiti veću kamatu za nova zaduživanja, koju Turci očito nisu u stanju plaćati. U situaciji u kojoj nema dovoljno stranog novca zemlji, državi ne preostaje ništa drugo nego iz ničega stvarati vlastitu valutu – u ovom slučaju tursku liru. Zbog prevelike količine novca u optjecaju, njegova vrijednost pada, a cijene u trgovinama naglo rastu. Budući da trenutno rijetko tko po sadašnjem tečaju želi kupiti liru, a mnogi koji posjeduju tu valutu žele je se riješiti, spremni su sve veći iznos lira dati za strane valute i zlato, pri čemu turska lira slabi, a cijena zlata izražena u lirama vrtoglavo raste.

Može li turski scenarij dogoditi u drugim zemljama?

Nažalost, pad vrijednosti turske lire nije iznimka nego pravilo kada su u pitanju papirne valute bez pokrića u zlatu. Naime, od približno papirnih 800 valuta koje su u povijesti postojale, više od 600 ih je u potpunosti propalo, a od preostalih apsolutno svaka danas vrijedi osjetno manje nego prije nekoliko desetljeća.

Kada je u pitanju trenutna gospodarska situacija u svijetu, mnoge zemlje su u sličnoj situaciji – troše više nego imaju i gospodarski rast financiraju zaduživanjem. Uz to, nakon desetak godina, u razvijenim zemljama kamatne stope počele su rasti, što dovodi do masovnog prebacivanja kapitala iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje, a ponajviše u SAD. Pri tome američki dolar jača, dok većina ostalih valuta slabi, što doprinosi rastu stope inflacije i padu vrijednosti novca u zemljama u razvoju. Zbog straha od širenja financijske krize iz Turske u ostale zemlje, već su počele slabiti indijska, meksička i južnoafrička valuta, ali i euro – jer su upravo europske banke najviše novca posudile Turskoj.

Kako zaštititi vlastitu ušteđevinu od pada vrijednosti valute?

Kao što primjer turske lire pokazuje, papirni novac je dugoročno osuđen na propast. Svaka država se prije ili kasnije nađe u problemima, a tada rastuće troškove pokuša financirati stvaranjem novca iz ničega, pri čemu valuta slabi. Za razliku od papirnog, zlatni novac se ne može stvarati u neograničenim količinama. Naime, količina zlata na raspolaganju čovječanstvu je relativno stabilna, a zbog toga je stabilna i vrijednost ovog plemenitog metala.

Osim dugoročno stabilne vrijednosti i neovisnosti od stabilnosti banaka i države, investicijsko zlato (zlatne poluge i zlatnici čistoće zlata veće od 90%) oslobođeno je PDV-a i poreza na kapitalnu dobit pa oni koji se odluče na štednju u zlatu ne moraju dio ostvarenog prinosa dijeliti s državom.

Ako vas zanima ulaganje u investicijsko zlato, pozivamo vas da pogledate našu ponudu zlatnih poluga i zlatnika. Za sva pitanja, slobodno nas kontaktirajte pomoću kontakt podataka navedenih na vrhu stranice.

Autor:

centarzlata.com

Napomene:

  1. Svaka referenca na ovoj stranici na “Centar Zlata” odnosi se na tvrtku Saiva d.o.o.
  2. Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.

__

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!