“Shrinkflacija” je pojam kojeg je korisno poznavati kako ne bismo upali u zamku gubitka vlastite kupovne moći, bez da smo toga uopće svjesni. Radi se o suptilnom fenomenu koji je povezan s inflacijom, a kojeg potrošači gotovo i ne primjećuju. No, ovim smo fenomenom konstantno okruženi u supermarketima, a sve ga je češće moguće primijetiti u vrijeme visoke inflacije. 

Što je shrinkflacija i kako djeluje?

Shrinkflacija je pojava koja označava smanjenje veličine proizvoda, uz istovremeno ostavljanje iste cijene kao i prije smanjenja količine. Pojednostavljeno rečeno, shrinkflacija znači da za isti iznos novaca dobijemo manje određenog proizvoda. Shrinkflacija iz tog razloga ima značajan negativan efekt na kupovnu moć građana, a njeno ime dolazi iz spoja engleskih riječi “shrink” (smanjiti) i “inflation” (inflacija).

Primjerice, hipotetska čokolada od 300 grama koja je prije godinu dana koštala 13 kuna, zadržala je svoju cijenu i danas, samo što je njena količina pala na 270 grama. Čokolada u pitanju je dakako prilagođenih dimenzija, nešto tanja i blago uža kako bi na prvu zavarala oko potrošača koji ionako nema vremena pomno čitati etikete i voditi dugogodišnje statističke analize mase i obujma svakog proizvoda. No, još problematičnija može biti vrećica čipsa koja zadržava, dimenzionalno gledano, identično pakiranje, ali s više zraka i manje čipsa, čineći shrinkflaciju praktički nevidljivom bez izučavanja gramaže spomenutog artikla. Osim toga, proizvođač može na suptilan način smanjiti kvalitetu proizvoda, što je de facto nemoguće detektirati ako nemamo istančano nepce.

Problem u našem primjeru ostaje činjenica da je kupovna moć fiat valute, gledano u imaginarnim čokoladama, zbog shrinkflacije smanjena za 10% bez da je potrošač to i primijetio. S druge strane, ova čokolada je sa svojih 300 grama prije dvije godine možda koštala 12 kuna, što u prijevodu znači da je za istu količinu čokolade danas potrebno izdvojiti 20,3% više novčanih sredstava nego 2020. Iako ovo naoko možda ne izgleda kao velik gubitak kupovne moći jer se radi o malom proizvodu, shrinkflacija je raširena pojava i mnogo malih proizvoda u prosječnoj nabavki namirnica može imati značajan utjecaj na budžet.

Shrinkflacija, visoka inflacija i novčana iluzija

Kada bi uz stopu inflacije koja je u Hrvatskoj trenutno najveća još od 2008. uračunali i shrinkflaciju, postalo bi nam jasno da je realno poskupljenje cijena još veće nego što nam se činilo. Iako je agregirano povećanje cijene hipotetske čokolade nekima možda znak za uzbunu, shrinkflacija baš i nije jednostavan pojam za objasniti prosječnom građaninu. Osim što nije pratio etikete, a ni ne sjeća se je li cijena čokolade uvijek bila 13 kuna ili nije, prosječni potrošač mogao bi spomenuti i kako mu je plaća u međuvremenu narasla za nekoliko posto. 

Unatoč tome, kada gledamo podatke, rast plaća nije dovoljno visok kako bi nadmašio službenu stopu inflacije, a kamoli fenomene poput shrinkflacije. Zabrinjavajuće je što, ne samo da smo relativno siromašniji, nego se povrh toga nekima čini da plaće rastu te da se cijene pojedinih artikala uopće ne mijenjanju ili barem ne tako rapidno. Ovaj fenomen u ekonomskoj je terminologiji često poznat i pod nazivom novčana iluzija jer, premda imamo više novaca, naša se kupovna moć smanjuje.

Kako se zaštititi od shrinkflacije i gubitka vrijednosti fiat valute?

Visoka inflacija i shrinkflacija postupno pretvaraju naš fiat novac u bezvrijedan papir, proces koji se polako odvija već desetljećima. Dodajmo tome da je većina od preko 800 fiat valuta u povijesti u nekom trenutku doživjela krah, a pritom i činjenicu da je samo pitanje vremena kada će trenutne svjetske valute biti zamijenjene digitalnim valutama. Kuna uskoro izlazi iz uporabe, ali ni euro koji planiramo uvesti nije u bajnoj situaciji. Otkad je ušao u uporabu, vrijednost eura pala je za preko 39%, dok je u istom periodu američki dolar izgubio više od 55% svoje kupovne moći. 

Osim što dodatni pritok fiat novca putem rasta plaća ne prati realno povećanje cijena (pogotovo kada uračunamo shrinkflaciju), niske kamatne stope na štednju u banci također nisu ni približno visoke kako bi nadmašile stopu inflacije. Štednja u banci stoga nas naposljetku čini relativno siromašnijima u usporedbi s trenutkom inicijalnog polaganja sredstava. Gledajući cjelokupnu sliku, svaki potrošač treba se zapitati koji je najbolji i najpristupačniji način za zaštitu kupovne moći u narednom razdoblju.

Ulaganje u investicijsko zlato, u vidu zlatnika i zlatnih poluga, povijesno se pokazalo kao najefikasnije i najotpornije utočište očuvanja vrijednosti tijekom perioda visoke ili hiperinflacije, ali i svih oblika financijskih i gospodarskih kriza te drugih vrsta društvenih poremećaja. Zlato je u posljednjih 20 godina kumulativno raslo za 545%, s prosječnim godišnjim prinosom od preko 8,8% i nema razloga da se taj trend ne nastavi i u budućnosti.

Pored toga, za razliku od druge realne imovine kao što su nekretnine, fizičko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga dostupno je svakom investitoru, malom ili velikom, u rasponu masa od 1 grama do 1 kilograma bez plaćanja PDV-a ili poreza na kapitalnu dobit. Investicijsko zlato predstavlja sigurnu  dugoročnu ušteđevinu koju vlasnik može držati u svojim  rukama, jednostavno je prenositi i skladištiti te otporno na koroziju. Univerzalno je priznato kao poželjna imovina i visoko likvidno, što znači da se bilo kada i bilo gdje u svijetu može vrlo brzo zamijeniti za novac. Investicijsko zlato stoga je naš najbolji prijatelj ako se želimo zaštiti od shrinkflacije i gubitka kupovne moći.

Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:

O autoru:

Josip Kokanović, mag. oec.

Josip Kokanović operativni je direktor Centra Zlata i vodeći stručnjak za plemenite metale u Hrvatskoj. Kokanović je i istaknuti financijski stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u financijskoj industriji te kolumnist i čest gost predavač specijaliziran za teme ulaganja i financijske pismenosti.

Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.