Ponzijeva shema jedan je od najpopularnijih tipova financijske prevare koji, u različitim oblicima, postoji više od stotinu godina. Ponzijeva shema svoje je ime dobila po Charlesu Ponziju, američko-talijanskom bankaru koji je prvi osmislio ovaj oblik investicijske prevare.
Što je Ponzijeva shema?
Ponzijeva shema oblik je prevare u kojem prevarant koristi sredstva novih investitora kako bi otplatio starije investitore. Žrtve prevare uvjerene su da iza njihovog prinosa stoji legitimna poslovna aktivnost, nesvjesni činjenice da je riječ o novcu drugih investitora.
Ponzijeva shema na primjeru izgleda ovako:
Osoba koja se može predstaviti kao poduzetnik ili član neke organizacije pozajmljuje novac u gotovini od ulagača X, tvrdeći kako se bavi profitabilnom poslovnom aktivnošću. Prije dospijeća zajma i odgovarajućih kamata, osoba koja provodi Ponzijevu shemu, pomoću identične priče posuđuje novac od ulagača Y kako bi tim sredstvima isplatila ulagača X. Ulagač X stječe dojam da se doista radi o legitimnoj investiciji sa zajamčenim povratom. Osoba koja provodi operaciju potom iskorištava dobiveno povjerenje ulagača X kako bi ponovno od njega zatražio zajam i nastavio svoju Ponzijevu shemu. Istu šablonu primjenjuje i na ulagača Y, a proces se može ponavljati u nedogled, sve dok postoje novi investitori.
Svaka Ponzijeva shema osuđena je na propast u dugom roku zato što ni na jednom tržištu ne postoji neograničeni broj novih investitora koji bi bili spremni plasirati svoj kapital u takvu investiciju. No, Ponzijeva shema može se raspasti i prije nego što do toga dođe, ukoliko se ukaže na njeno postojanje, što smanjuje povjerenje investitora koji će zatim pokušati povući svoj novac iz takve investicije. Nažalost, tada je za mnoge investitore već kasno i oni ostaju bez svojeg novca.
Je li mirovinski sustav Ponzijeva shema?
Mnogi smatraju kako su moderni mirovinski sustavi u zemljama diljem svijeta ništa više nego velike Ponzijeve sheme. Uzmimo za primjer Hrvatsku. Prvi mirovinski stup bazira se na načelu međugeneracijske solidarnosti, što znači da sadašnji radnici plaćaju za mirovine sadašnjim umirovljenicima, u nadi da će u budućnosti to netko činiti i za njih. Takav model može funkcionirati dok stanovništvo i broj radnika raste. Međutim, u Hrvatskoj to nije slučaj.
Radnika je sve manje, kao i novorođenih te stanovništva općenito. Istovremeno, najviše iseljavaju mladi. Prema zadnjem popisu, u Republici Hrvatskoj živjelo je oko 3.87 milijuna stanovnika. Imamo preko 1.23 milijuna umirovljenika – još jedan u nizu pokazatelja da kao društvo starimo i izumiremo. Prije 30 godina, omjer radnika i umirovljenika bio je 3:1, danas je 1.3:1, a pitanje je vremena kada će se brojke izjednačiti. Sustav je stoga dugoročno neodrživ i naposljetku bi mogao propasti jer neće biti dovoljno radnika za njegovo financiranje (kao kad Ponzijevoj shemi ponestane ulagača). Već sada prihodi od doprinosa nisu dostatni kako bi se pokrili rashodi za mirovine, stvarajući znatna proračunska opterećenja.
Potrebno se samostalno pobrinuti za svoju mirovinu
Drugi i treći mirovinski stup funkcioniraju po principu kapitalizirane štednje. Drugi stup je obavezan, a treći dobrovoljan. Uplaćena sredstva ulažu se u fondove koji putem trgovanja vrijednosnim papirima na tržištu ostvaruju dugoročne prinose. Često se radi o ulaganju u državne obveznice čiji prinos ovisi o financijskom i gospodarskom položaju države, što se može pokazati osobito problematično u slabijim ekonomijama te u vrijeme krize. Primjerice, visoka inflacija kojoj trenutno svjedočimo anulira sav prinos koji fondovi ostvare.
Kod ulaganja u treći mirovinski stup, potrebno je imati na umu njegova ograničenja. Kapital koji se u njemu nalazi ostaje zarobljen do 55. godine kada je moguće povući tek trećinu sredstava, dok oni koji su u treći stup ulagali prije 2019. godine, mogu novce izvući s 50 napunjenih godina. Ova činjenica predstavlja veliko ograničenje kojega mnogi nisu svjesni kada počnu s ulaganjem u mirovinske fondove.
Zbog svega navedenog, izgledno je kako mirovine neće biti dovoljne za sigurnu financijsku situaciju u starosti. Štediše stoga sve češće osiguravaju svoje mirovine neovisno o državi, a to se postiže ulaganjem u različite oblike imovine.
Investicijsko zlato – najbolja mirovinska štednja
Najbolji oblik dugoročne štednje, osobito kada je riječ o mirovini, jest ulaganje u investicijsko zlato u vidu zlatnika i zlatnih poluga. Radi se o povijesno dokazanom instrumentu zaštite vrijednosti od svih oblika društvenih, financijskih i gospodarskih kriza. Prosječan godišnji prinos na zlato u posljednja je dva desetljeća iznosio 8.3% i nema razloga da se ovaj trend ne nastavi i u budućnosti.
Posjedovanjem fizičkog zlata držimo svoju mirovinu u vlastitim rukama. Zlato je jednostavno za skladištiti, otporno na koroziju, ne zauzima mnogo prostora, lako je prenosivo te u svakom trenutku dostupno svojem vlasniku. Univerzalno je priznato kao poželjna vrijednost te visoko likvidno, što znači da se može bilo kada i bilo gdje u svijetu lakoćom zamijeniti za novac kroz otkup zlata. Pored toga, investicijsko zlato oslobođeno je plaćanja PDV-a, poreza na kapitalnu dobit te drugih vrsta nameta, što omogućava štediši zadržavanje cjelokupne zarade.
Zlatnici i zlatne poluge mogu se nabaviti u rasponu mase od 1 grama do 1 kilograma, što znači da su dostupni i malim, i velikim investitorima. S obzirom da je cijena zlata u ovom trenutku podcijenjena, radi se o idealnom trenutku za povoljno ulaganje u zlato i osiguravanje mirne mirovine.
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
O autoru:
Josip Kokanović, mag. oec.
Josip Kokanović operativni je direktor Centra Zlata i vodeći stručnjak za plemenite metale u Hrvatskoj. Kokanović je i istaknuti financijski stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u financijskoj industriji te kolumnist i čest gost predavač specijaliziran za teme ulaganja i financijske pismenosti.
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.
