Tijekom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, gospodarstvo Zapadne Njemačke bilo je u velikom uzletu. Kako bi dio novostečenog bogatstva bio pohranjen na sigurno za buduće generacije, država je počela masovno kupovati zlato, koje se već tisućama godina dokazuje kao idealan način dugoročnog čuvanja kapitala.
No budući da je sovjetska vojska bila samo stotinjak kilometara udaljena od Frankfurta, gdje je njemačka centralna banka čuvala rezerve, a napetosti između Istoka i Zapada su u više navrata dolazile do točke usijanja, donesena je odluka da se njemačko zlato čuva u Parizu, Londonu i New Yorku, gdje je ostalo čak i nakon završetka hladnog rata.
Početkom 21. stoljeća, više nije bilo realne potrebe za čuvanjem zlata u inozemstvu, stoga je Njemačka vratila približno 930 tona žute plemenite kovine iz Londona u Frankfurt. Direktan povod za takvu odluku bilo je podizanje cijene čuvanja zlata koju je odredila britanska centralna banka. Vraćanje dijela zlata je pobudilo interes javnosti za nacionalne zlatne rezerve, a neki su političari počeli zahtijevati da se ostatak zlata također vrati kući.
Prije pet godina, njemačka vlada je odlučila još jedan dio zlata vratiti u Njemačku, a proces premještanja planiranih količina je tek nedavno dovršen. Procjenjuje se da je u spomenutom periodu u Frankfurt prebačeno čak 54 tisuće zlatnih poluga, od kojih svaka vrijedi približno pola milijuna dolara. Sveukupno se radi o zlatu vrijednosti 27 milijardi dolara. No budući da je trebalo čak pet godina za vraćanje zatraženih količina zlata, pojavila se sumnja u postojanje zlata povjerenog na čuvanje Amerikancima i Britancima. Dio javnosti smatra da je zlato davno bilo rasprodano, stoga nije bilo moguće odmah vratiti traženu količinu. Budući da se radilo o stotinama metričkih tona zlata, trebale su godine da se takva količina žutog plemenitog metala kupi na tržištu bez velikog poremećaja cijene i vrati Nijemcima.
Čak ni danas Njemačka nema potpunu kontrolu nad svojim zlatom. Naime, trenutno se po službenim podacima približno 1.700 tona njemačkog zlata nalazi u Frankfurtu, 1.200 tona je još uvijek u New Yorku, dok je preostalih 430 tona u Londonu.
Ako se zaista ispostavi da američke Federalne rezerve i britanska centralna banka u svojim trezorima nemaju sve zlato koje je navedeno u knjigama, gotovo sigurno će doći do masovnog povlačenja zlata od strane ostalih država koje su Amerikancima i Britancima povjerile svoje zlato na čuvanje. U tom slučaju bi cijena zlata vjerojatno u vrlo kratkom roku skočila nekoliko desetaka, a možda čak i nekoliko stotina posto. Upravo zbog mogućnosti takvog scenarija, sve se više individualnih investitora u svijetu, ali i u Hrvatskoj, odlučuje na ulaganje u investicijsko zlato u obliku zlatnih poluga ili zlatnika.
Republika Hrvatska se o stanju na zalihama i cijeni zlata nažalost ne mora brinuti, jer je HNB sve hrvatsko zlato rasprodao, o čemu više možete saznati na ovoj stranici.
Autor:
centarzlata.com
Napomene:
- Svaka referenca na ovoj stranici na “Centar Zlata” odnosi se na tvrtku Saiva d.o.o.
- Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.
