Euro je službena valuta koju izdaje Europska središnja banka, a primarno se koristi unutar eurozone, grupe zemalja koja broji 20 članica. Riječ je o drugoj najzastupljenijoj valuti u svjetskim deviznim rezervama zbog čega se često uzima kao vrlo sigurna i stabilna valuta.
No, koliko je euro doista siguran i zašto kontinuirano gubi na svojoj vrijednosti u dugom roku?
Euro je od svog uvođenja izgubio gotovo pola svoje vrijednosti
Euro je uveden kao računovodstvena valuta na svjetska financijska tržišta 1999. godine, dok su njegove novčanice i kovanice ušle u standardu upotrebu 2002. Prije eura, kod nas, ali i u Europi, ljudi su često u razgovorima kao referentnu vrijednost koristili njemačke marke (DM) zbog njene stabilnosti u odnosu na valute kao što su bili dinari, kune ili druge manje valute.
Pri uvođenju eura, tečaj razmjene za njemačku marku bio je 1 € za otprilike 2 DM, što znači da je euro trebao biti dvostruko jači od bivše marke. Međutim, mnogi će posvjedoćiti da se sa nekadašnjih sto maraka moglo kupiti svašta odnosno da je njihova kupovna moć bila znatno veća nego pedeset eura u trenutku kada je uveden.
Tim gore, euro je od svog uvođenja do danas izgubio gotovo 45% svoje vrijednosti kroz inflaciju koja je u prosjeku godišnje iznosila 2.2%. Sada ne možemo ni sa 100 eura kupiti ono što smo nekad mogli sa 100 njemačkih maraka.
Euro će kroz nekoliko desetljeća izgubiti još pola vrijednosti
Svjetske središnje banke često imaju za cilj održavanje ciljane stope inflacije oko 2%, smatrajući to idealnom mjerom za postizanje stabilnosti gospodarstva. Međutim, čak i u takvim idealnim uvjetima, euro bi kroz nešto više od 30 godina izgubio gotovo pola svoje sadašnje vrijednosti.
To znači da ćemo kroz nekoliko desetljeća sa 100 eura moći kupiti još upola manje proizvoda ili usluga, nego što to možemo danas. I to je u slučaju da se prosječna stopa inflacije u tom periodu doista kreće oko 2%. No, pitanje je hoće li se stopa inflacije doista kretati na toj razini. Što ako dođe do neke jače ekonomske krize pa euro dodatno izgubi na vrijednosti?
Tim više, eurozona se suočava s brojnim drugim problemima. Teško je voditi zajedničku monteranu politiku u uvjetima gdje sjeverna europska gospodarstva funkcioniraju na totalno drugačiji bazi, nego ona na jugu. Dugoročna vizija eura stoga je neizvjesna i nitko ne zna hoće li europska valuta išta vrijediti odnosno hoće li uopće postojati za dva ili tri desetljeća.
Zašto euro uvijek gubi na vrijednosti?
Činjenica je da sve valute današnjice pa tako i euro gube na vrijednosti jer se radi o tzv. fiat valutama – valutama bez pokrića u bilo kakvom realnom dobru. Takvima su postale još 1971. kada je u SAD-u ukinut zlatni standard zbog čega su sve svjetske valute vezane za američki dolar putem Bretton-Woods sporazuma, prestale imati pokriće u zlatu.
U tom trenutku nestala su sva praktična ograničenja na povećanje papirnatog novca u optjecaju pa je dugoročna inflacija postala neizbježna. Štoviše, mnogim velikim državama i skupinama država, takva inflacija odgovara jer pomoću nje obezvrijeđuju gomilajuće javne dugove. I dok god vlada monetarni poredak kakav smo opisali, proces gubitka vrijednosti valuta poput dolara i eura neće stati.
Ipak, većina fiat valuta u povijesti, njih preko 620 od 800-injak, u nekom su trenutku propale. Uglavnom je to bilo zbog hiperinflacije ili ukidanja političkim dekretima pri čemu bi mnogi izgubili vrijednost svojih ušteđevina. Čeka li ista sudbina i današnje fiat valute poput eura? Nemamo kristalnu kuglu, no ono što svi vidimo je da su već sada u povoju digitalne valute koje bi mogle zamijeniti trenutne papirnate inačice.
Zlato uvijek čuva vrijednost
Zlato, kao realno dobro, posjeduje intrinzičnu vrijednost zbog svojih specifičnih fizičkih svojstava i ograničene ponude. Za razliku od eura i drugih fiat valuta, zlato je sačuvalo svoju kupovnu moć kroz cijelu povijest ljudske civilizacije i to u praktički svim kulturama. Ono što ste za neku količinu zlata mogli kupiti u starom Rimu ili prije sto godina, možete i dan-danas, a vjerojatno ćete moći i za sto godina jer zlato uvijek vrijedi.
Od ukidanja zlatnog standarda, kada je zlato postalo predmetom razmjene na svjetskim tržištima, cijena zlata u dolarima porasla je za više od 5500%, dok je američki dolar izgubio blizu 87% svoje kupovne moći. U eurima je cijena zlata u posljednja dva desetljeća narasla za približno 690% odnosno u prosjeku preko 9% godišnje.
Rast cijene zlata na taj način štiti od inflacije i pritom omogućuje ne samo očuvanje vrijednosti, već i pozamašnu zaradu svojim ulagačima. Za one koji ulažu u investicijsko zlato u vidu zlatnika i zlatnih poluga, prednost je i to što je ono neoporezivo, što znači da sva zarada od rasta cijene ostaje u njihovim rukama.
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.