U Hrvatskoj i susjednim zemljama je ulaganje u zlato mnogo manje zastupljeno nego u razvijenim zemljama, dok je ulaganje u nekretnine i oročenu štednju zastupljeno mnogo više nego na Zapadu.

Jedan od uzroka takve situacije je porez koji se zadnjih desetljeća morao plaćati na kupovinu zlata, bez obzira bilo ono u obliku nakita, zlatnih dukata ili investicijskih poluga. Na sreću, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, investicijsko zlato je oslobođeno svih poreza kao i u svim drugim članicama EU, a trend oslobađanja zlata svih poreza se širi i na zemlje izvan unije.

Drugi razlog slabog interesa za posjedovanje zlata je vrlo nizak stupanj financijske pismenosti javnosti na spomenutim prostorima. Velika većina građana novac ulaže isključivo u nekretnine i oročenu štednju u bankama, no ti oblici ulaganja imaju određene nedostatke, koje upravo zlato može nadoknaditi. Primjerice, nekretnine su u pravilu nelikvidne. Ako ih želite i/ili morate prodati, možda će proći mjeseci ili godina dana dok ne pronađete nekoga tko će ponuditi fer cijenu. Štednja u bankama ovisi o stabilnosti financijskog sustava i/ili države, a povijest je pokazala da kamata koja se dobije na oročenje većinu vremena nije dovoljna za pokriti inflaciju. Dakle, dugotrajnom oročenom štednjom se polako ali sigurno gubi kupovna moć novca povjerenog banci na čuvanje.

No razlika između nominalnih i realnih kamatnih stopa, utjecaj inflacije i monterne politike na isplativost štednje u bankama i ostali vezani čimbenici su kompleksna tema i nije čudno da netko tko nije studirao ekonomiju ne razumije kako sve to funkcionira. Zbog toga smo odlučili u nastavku teksta napraviti usporedbu štednje u papirnom novcu sa štednjom u zlatnom novcu koji je postojao na našim prostorima u posljednih stoljeće i pol, iz čega se može na pravim primjerima vidjeti zašto je zlato dugoročno mnogo sigurniji i isplativiji način čuvanja kapitala od štednje u papirnim valutama.

Na slici iznad: Novčanica 100 kruna iz vremena Austro-Ugarske i zlatnik 100 kruna (30,48 grama zlata)

Papirni novac vrijedi samo dok država može garantirati njegovu vrijednost, a svaka država prije ili kasnije upadne u gospodarske ili političke probleme. Austro-Ugarsko carstvo se na kraju Prvog svjetskog rata raspalo, stoga su i papirne krune u potpunosti izgubile vrijednost. Zlato pak ne vrijedi zbog nekakvog državnog dekreta ili nekog drugog umjetnog razloga, nego zbog toga što je u prirodi iznimno rijetko i postojano. Ako se ošteti, može se rastaliti i ponovno oblikovati u zlatnik ili nakit. Upravo zbog tih karakteristika je tisućama godina služilo kao novac te bilo poželjna imovina u mnogim dijelovima svijeta. Pri tome lik kralja ili simbol države koja je kovala zlatni novac ne igra bitnu ulogu u određivanju vrijednosti nekog zlatnika.

Gore navedeni zlatnik u trenutku pisanja teksta vrijedi približno 10.000 kn. To je jedna i pol do dvije prosječne mjesečne neto plaće u Hrvatskoj, a približno toliko je vrijedio i prije stotinjak godina kada su takvi zlatnici bili kovani. Papirna novčanica iz tog vremena ne vrijedi ništa. Dakle, zlato je zadržalo svoju vrijednost, a papir nije.

____

Na slici iznad: Novčanica 20 dinara iz Kraljevine Jugoslavije i zlatnik 20 dinara (5,81 grama zlata)

Nakon raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nove države koja je također izdavala vlastiti papirni, ali i zlatni novac. Vrijednost papirnog novca se ponovno temeljila na tome što je država dekretom odlučila da je to službeno sredstvo plaćanja. No i ta država se raspala, a papirni novac koji je izdavala je postao bezvrijedan. Zlatnik danas vrijedi približno 2000 kuna.

____

Na slici iznad: Novčanica 500 kuna iz NDH i zlatnik 500 kuna iz NDH (8,78 grama zlata)

Svakoj državi je potreban novac da bi mogla funkionirati pa je tako i NDH počela izdavati novu valutu – kunu. Naravno, ta valuta je izrađivana od papira kao i sve ostale, no izdavane su i prigodne serije zlatnika. Ako biste danas na starom tavanu pronašli ovakve novčanice i kovanice, mnogo bolje biste prošli sa zlatom nego s papirom. Naime, papirna novčanica bi možda imala nekakvu numizmatičku vrijednost ako je dovoljno rijetka i u dobrom stanju, a zlatnik bi vrijedio približno 3000 kn. Također je moguće da bi imao nekakvu numizmatičku vrijednost pa bi vrijedio nešto više.

____

Na slici iznad: Novčanica 5000 dinara iz SFRJ i zlatnik 1000 dinara iz SFRJ (70,38 grama zlata)

Kao i u ranijim primjerima, nakon nastanka nove države, stare valute i novčanice su postale bezvrijedne, a država je uvela novo službeno sredstvo plaćanja, dakle novu papirnu (fiat) valutu bez pokrića u zlatu. Sve što je garantiralo vrijednost te valute je obećanje države da neće printati previše novčanica i preplaviti tržište s novcem. To obećanje (naravno) nije održano. Valuta je u potpunosti propala u hiperinflaciji 1980-ih, a svi koji su čuvali životnu ušteđevinu u jugoslavenskim dinarima su izgubili praktički sve. Oni koji su bili mudri pa su kupili zlatnike s likom Tita su imali prirodnu zaštitu od inflacije, jer za razliku od papira koji svaka država može stvarati u neograničenim količinama, ne postoji način da se zlato stvara u neograničenim količinama.

Ako biste danas pronašli novčanice s gornje slike, one ne bi vrijedile ništa. Neuobičajeno veliki zlatnik s likom Tita danas vrijedi više od 20.000 kuna, dakle tri do četiri prosječne hrvatske mjesečne plaće. Vjerojatno je i u vrijeme kovanja vrijedio približno toliko. Dakle, povijest je još jednom pokazala da papirni novac gubi svoju vrijednost, a zlato zadržava.

______

Na slici iznad: Novčanica 20 hrvatskih kuna i zlatnik Kralj Tomislav – 20 kuna (1,24 grama zlata)

Hrvatska kuna kao i sve ostale koje trenutno postoje na svijetu također nema pokriće u zlatu i sve što joj daje kupovnu moć je nestašica tih novčanica koju Hrvatska narodna banka održava, istu onakvu umjetnu nestašicu kakvu su odražavale sve prethodno spomenute države. No rezultat je na kraju uvijek bio isti – papir bi u potpunosti izgubio svoju vrijednost i svi oni koji su u međuvremenu posjedovali zlato (prirodnu svjetsku valutu) prošli su mnogo bolje. Mislite li da će papirna hrvatska kuna u idućim desetljećima uspjeti zadržati vrijednost bolje od zlata?

____

Na slici iznad: Novčanica 100 eura i zlatnik 100 eura – bečki filharmoničar (31,1 grama zlata)

Neki će reći da danas u Hrvatskoj ionako nitko ozbiljan ne štedi u kunama nego u eurima, a sve je izglednije da će u roku nekoliko godina i Hrvatsku kunu zamijeniti eurom kao vlastitom valutom. No euro također nije otporan na gubitak vrijednosti. Europska centralna banka niti ne sakriva da bi htjela da godišnja stopa inflacije bude za nijansu ispod 2% godišnje, dakle pokušava postići to da Europljani sa svojim eurskim novčanicama svake godine mogu kupiti 2% manje nego prethodne godine. Ne zvuči puno, no u dugom periodu taj željeni pad je ogroman. Primjerice 30 godina po 2% godišnje znači da bi ECB htjela da euri izgube gotovo polovinu svoje vrijednosti. Praksa je pokazala da je nakon napuštanja zlatnog standarda stopa inflacije puno češće bila viša od željene, a čak ni kamate na oročenu štednju nisu uspjevale zadržati kupovnu moć novca bolje nego je to uspjevalo zlato.

Osim toga, pitanje je može li euro kao valuta uopće dugoročno opstati jer jedinstva valuta bez pokrića u zlatu koju koriste različite države s odvojenim budžetima nikada u povijesti nije uspjela? Više o problemima eura kao valute pročitati možete na ovoj stranici. Ako je suditi po povijesti, onaj tko bi danas kupio zlatnih bečkih filharmoničara za primjerice 10.000 eura, u idućih 10-20 godina će proći osjetno bolje od onoga tko bi tih istih 10.000 eura čuvao u sefu ili oročio u banci.

Zaključak ovog teksta je jednostavan – papirne valute su dugoročno loš način čuvanja kapitala. Od svih poznatih papirnih valuta koje su postojale tijekom povijesti 80% ih je propalo, a od preostalih 20% koje danas postoje, apsolutno svaka vrijedi mnogo manje nego prije nekoliko desetljeća. To razumiju čak i financijski laici, koji na temelju vlastitog životnog iskustva znaju da je 100 njemačkih maraka vrijedilo više nego danas 100 eura, a euri bi trebali biti dvostruko vrijedniji. Ta izjava za zlato ne vrijedi. Realna kupovna moć mu naravno može oscilirati gore ili dolje, no dugoročno vrijedi podjednako, za razliku od papirnog novca, koji dugoročno samo gubi na vrijednosti. Ista sudbina čeka i kunu i euro i dolar i sve ostale valute čija se vrijednost temelji na umjetno stvorenoj rijetkosti.

Za kraj nekoliko mudrih citata o zlatu:

“Ako ne posjedujete zlato, ne znate ništa ni o ekonomiji niti o povijesti.” Ray Dalio

“Zlato je novac kraljeva, srebro je novac gospode, a papir je novac slugu i robova.” Norm Franz

“Zlato je novac, a sve ostalo je kredit.” J. P. Morgan

“Države lažu, bankari lažu, čak i revizori ponekad lažu, ali zlato govori istinu.” Lord Rees Mogg

“Zlato će i dalje vrijediti kad dolar, euro i kineski yuan budu samo uspomene.” Richard Russell

“U odsutnosti zlatnog standarda, ne postoji način za zaštitu ušteđevine od polagane zaplijene od strane države preko inflacije.” Alan Greenspan

„Morate odlučiti čemu ćete vjerovati – prirodnoj stabilnosti zlata ili poštenju i inteligenciji vlade? Uz dužno poštovanje za ove dame i gospodu na vlasti, savjetujem vam, dok god postoji kapitalizam, glasajte za fizičko zlato.“ George Bernhard Shaw, irski pisac

Autor:

centarzlata.com

Napomene:

  1. Svaka referenca na ovoj stranici na “Centar Zlata” odnosi se na tvrtku Saiva d.o.o.
  2. Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.

—

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!