Životno osiguranje predstavlja jedan od najčešćih financijskih instrumenata kojeg građani koriste u svrhu postizanja ciljeva kao što su štednja, zaštita od nepredviđenih događaja ili ostvarenje prinosa. Životno osiguranje posebno je popularno u Hrvatskoj gdje ono zajedno s mirovinskim osiguranjem čini gotovo 30% ukupnog financijskog bogatstva građana, što je znatno iznad europskog prosjeka. 

Životno osiguranje kao oblik štednje i ulaganja?

Nažalost, financijska pismenost hrvatskih građana je na jako niskim razinama, što rezultira širenjem brojnih pogrešnih shvaćanja kada govorimo o životnom osiguranju. Ponajprije je važno objasniti kako postoji nekoliko vrsta životnih osiguranja; klasično s pokrićem u slučaju smrti i slučaju doživljenja (s opcijom pokrića i za teške bolesti), riziko s pokrićem za slučaj smrti, štedna osiguranja s pokrićem za slučaj doživljenja te ulagačka s pokrićem u slučaju smrti koja su fokusirana na ulaganja u investicijske fondove. Pokriće u slučaju smrti znači da će osigurana svota biti isplaćena članovima obitelji ako dođe do smrti osiguranika unutar ugovorenog roka, dok pokriće u slučaju doživljenja znači da će svota biti isplaćena ukoliko osiguranik doživi kraj ugovorenog roka. 

Kod ugovora s pokrićem za doživljenje često se mora ugovoriti i pravo na isplatu dijela uplaćenih premija u slučaju smrti jer u suprotnome neće biti nikakve kompenzacije. Ako se uzme štedna varijanta, moguće je izaći iz ugovora kroz otkup police, no tada ćete također dobiti tek dio od ukupno uplaćenih premija, što pak ovisi o tome koliko se dugo plaćala polica osiguranja. Pritom treba imati na umu stopu inflacije koja kroz 10,15, 20 ili više godina trajanja osiguranja može značajno umanjiti kupovnu moć uplaćenog iznosa kojeg ionako nećete dobiti u cijelosti ako izađete ranije. Životno osiguranje naprosto nije oblik štednje, bar ne u klasičnom smislu tog pojma. 

Postoji i investicijska varijanta osiguranja gdje se ulaže u investicijske fondove, međutim ovdje može doći i do gubitaka jer kod ulaganja vrijedi da s povećanjem mogućeg prinosa nužno dolazi i do porasta rizika, a sve to ovisi o prilikama na financijskim tržištima koja su podložna različitim vrstama poremećaja i kriza. Rizik od gubitka nažalost snosi sam osiguranik, a pritom se moraju plaćati i različite vrste naknada počevši od ulazne koja iznosi 1 ili više posto, upravljačke naknade, naknade banci, izlazni troškovi, provizijski i administrativni troškovi i sl. 

Životno osiguranje predstavlja dugoročni gubitak za veliki broj osiguranika

Mnogi zapravo gube novac plaćajući police osiguranja, iako nikad ne dobiju ništa zauzvrat. Nažalost, postoje i situacije u kojima se osiguravajuće kuće prilikom nesretnih slučajeva izvlače na “sitna slova” u ugovoru kako bi izbjegle isplate i time si srezale troškove poslovanja. U takvim slučajevima, zna doći i do dugotrajnih sudskih sporova uz velike izdatke za odvjetnike, što si mnogi ne mogu ni priuštiti, a čak i ako mogu, takvi slučajevi često završavaju u korist osiguravajućih društava. Nažalost, građani nisu uvijek dobro upoznati sa različitim opcijama koje osiguravajuće kuće nude i stoga se odlučuju na vrste osiguranja čije uvjete i funkcioniranje uopće ne razumiju te koja ne odgovaraju njihovoj financijskoj situaciji. Ljudi često donose odluku o sklapanja osiguranju “silom prilika” tijekom dizanja kredita i drugih vrsta zaduženja kako bi dobili povoljnije uvjete od banaka, dok su drugi najčešći kanal preko kojeg se ljudi odlučuju za police osiguranja osobne preporuke, tj. netko je od njihove obitelji, rodbine, susjeda ili prijatelja zaposlen u osiguravajućoj kući. 

Odluke o sklapanju ugovora o osiguranju zapravo bi se u pravilu trebale donositi nakon pomnog istraživanja i informiranja te uz adekvatne financijske savjete stručne osobe, što iziskuje vrijeme, strpljenje i novac. Agenti koji rade za osiguravajuće kuće doista mogu biti stručni, međutim oni vrlo vjerojatno žele zaraditi svoj bonus i prodati ugovore koji su najisplativiji za njihovo osiguravajuće društvo, a to ne mora nužno biti ono što je  najisplativije za vas.

Nadalje, osiguranja će uložiti dodatne napore kako bi se oglašavala čak i primjerice mladima i zdravima koji su iz njihove perspektive najmanje rizični klijenti, iako su mladima životna osiguranja zapravo najmanje potrebna. S druge strane, što su klijenti stariji i lošijeg zdravlja, to su premije na različite police osiguranja skuplje i mnogi si ih ne mogu ni priuštiti, a neki ih čak ne mogu ni dobiti iako imaju znatnija sredstva na raspolaganju jer osiguravatelju naprosto nije u cilju gubiti novce. Lošije zdravlje ne mora nužno značiti da ste bolesni ili da se loše osjećate. Osiguravajućoj kući je dovoljno da ste primjerice pušač i to im već predstavlja rizik, što znači da će vam povećati premije na životno osiguranje.

Investicijsko zlato kao najefikasniji oblik dugoročne štednje

Novac koji planirate uložiti u policu životnog osiguranja možda je bolje uložiti u neki drugi oblik štednje koji je dugoročno sigurniji u čuvanju vrijednosti i ostvarivanju prinosa.

Investicijsko zlato u vidu zlatnika i zlatnih poluga jedno je od najsigurnijih i najefikasnijih oblika dugoročne štednje, osobito tijekom gospodarskih, financijskih i svih drugih vrsta društvene poremećaja i kriza, što jasno potvrđuju povijesni podaci. Investicijsko zlato stoga se smatra tradicionalnim instrumentom očuvanja vrijednosti imovine kojem mnogi veliki i mali ulagači pribjegavaju tijekom recesija, kao i perioda visoke ili hiperinflacije. 

Osim što zlato dugoročno čuva vrijednost imovine, ono također donosi pozamašan prinos svojim investitorima. Naime, cijena zlata u posljednjih dvadeset godina narasla je za više od 458%, s prosječnim godišnjim rastom od čak 8.3% gledano u eurima (rast nije svake godine iznosio 8.3%, već se radi o godišnjem prosjeku u tom razdoblju). Tijekom posljednje velike financijske krize od 2008. do 2011. godine, cijena zlata narasla je za preko 200%, a u posljednjih pet godina taj rast iznosio je nešto više od 67%. Mudri ulagači stoga nastoje čuvati svoje zlato što dulje, najmanje 5, 10 ili čak 20 godina kako bi njegova vrijednost što više narasla, ne zamarajući se pritom kratkoročnim fluktuacijama. Također, valja imati na umu da je cijena zlata od ukinuća zlatnog standards 1971. do danas narasla za preko 5000%.

Uz sve to, na zlato se prilikom ulaganja ne plaća PDV, porez na kapitalnu dobit niti bilo kakav drugi namet. U našoj ponudi možete pronaći fizičko zlato u rasponu mase od 1 grama do 1 kilograma, što ga čini dostupnim za sve, kako male, tako i velike ulagače. Fizičko zlato omogućuje svakom investitoru da drži svoju životnu ušteđevinu u vlastitim rukama, a uz to mu omogućuje veliku mobilnosti za razliku od npr. ulaganja u nekretnine ili životnog osiguranja. Lako se pohranjuje, otporno je na koroziju te posjeduje visoku dozu likvidnosti. Fizičko zlato univerzalno je prepoznato kao poželjna vrijednost i može se bilo kada i bilo gdje u svijetu vrlo lako i brzo unovčiti. Prema mnogim analitičarima cijena zlata trenutno je podcijenjena, što znači da se radi o idealnoj prilici za kupovinu sa diskontom.

Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.