Popis stanovništva pokazuje da je mirovinski sustav pred kolapsom – Kako osigurati vlastitu mirovinu?

17.01.2022.

Prema službenim rezultatima popisa stanovništva 2021. godine koje je objavio Državni zavod za statistiku, Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika odnosno gotovo 400.000 manje nego prije 10 godina. Pad broja stanovnika zabilježile su sve županije, uključujući i Grad Zagreb. 

Rezultat je to migracija i negativnog prirodnog prirasta, odnosno sve veće razlike između broja umrlih i broja rođenih te broja iseljenih nasuprot useljenima. Hrvatska sada ima sličan broj stanovnika kao 1948., ali problem je u tome što smo tada imali oko 100.000 rođenih, a sada imamo samo 36.000 te, generalno gledajući, mnogo stariju strukturu stanovništva. 

Stanovništvo je dakle sve starije, životni vijek sve dulji, a radnika koji uplaćuju doprinose sve manje. Mlado stanovništvo iseljava, čime se smanjuje i budući reproduktivni kapacitet populacije. Prije tri desetljeća, omjer broja radnika naspram broja umirovljenika bio je 3:1, ali danas je taj broj oko 1,2:1 i čini se da trend ide prema dugoročnom izjednačenju. Sve smo bliže trenutku kada možda neće biti dovoljno radnika za financiranje mirovinskog sustava. Iz tog se razloga ovih dana u javnosti ponovno rasplamsala rasprava o neodrživosti mirovinskog sustava.

Kako funkcionira mirovinski sustav u Hrvatskoj?

Naš sustav mirovinskog osiguranja sastoji se od tri stupa. Prvi mirovinski stup je obavezan i bazira se na načelu međugeneracijske solidarnosti što u prijevodu znači da se ne radi ni o kakvoj štednji, već o odvajanju novca za financiranje tekućih mirovina. Prihodi od doprinosa radnika već sad su manji od rashoda za mirovine što predstavlja veliko opterećenje za državni proračun. S obzirom na spomenuta demografska kretanja, vrlo je upitno kako će ovaj stup funkcionirati u bliskoj budućnosti.

Drugi i treći mirovinski stupovi temelje se na konceptu kapitalizirane štednje, s razlikom u tome što je drugi stup obavezan, a treći dobrovoljan. Uplaćena sredstva iz drugog i trećeg mirovinskog stupa ulažu se u fondove koji putem trgovanja vrijednosnim papirima na tržištu kapitala ostvaruju dugoročne prinose. Najčešće se radi o ulaganju u državne obveznice čiji prinos pak ovisi o financijskom položaju države. U vremenima financijskih i gospodarskih kriza i mogućih bankrota, to se može pokazati duboko problematičnim pogotovo kada su u pitanju slabije ekonomije.

Mirovinski fondovi pritom moraju ostvariti veći prinos od stope inflacije kako bi ostali profitabilni. Važno je imati na umu činjenicu da je kuna od svojeg uvođenja do danas izgubila gotovo 89% svoje vrijednosti, a inflacijski pritisci u svijetu posljednjih su godina sve izraženiji. Inflacija u Hrvatskoj je prošli mjesec iznosila gotovo 5% čime su prosječni prinosi mirovinskih de facto anulirani. 

Pored toga, kod ulaganja u treći mirovinski stup, sudionici su prisiljeni platiti pristupninu te upravljačku naknadu koja iznosi približno 2%. Pritom ne odlučuju u što će se njihov novac uložiti. Ako se kojim slučajem štediša odluči na povlačenje iz fonda, mora platiti izlaznu naknadu od 2,5%.

Još jedan problem koji se često javlja jest da čak i kad prinosi mirovinskih fondova nadmaše stopu inflacije, osiguranici zbog zakonskih ograničenja nemaju pristup tim novcima sve do određene starosne dobi (50 godina), a i tada imaju pravo na isplatu tek 30% svojih sredstava. Do ostatka novca može se doći tek pri ulasku u mirovinu što nažalost neki štediše ni ne dožive.

Kao šećer na kraju, nema nikakve garancije da država neće u budućnosti nacionalizirati drugi i/ili treći mirovinski stup. Dosad je bilo nekoliko pokušaja nacionalizacije drugog mirovinskog stupa, a nekim državama je to već pošlo za rukom. Koliko se po tom pitanju može vjerovati političarima, ostaje na samim štedišama.

Alternativni oblici štednje za mirovinu

Aktualni trendovi i svi relevantni podaci upućuju nas na jedini logičan zaključak. Potrebno je već sada tražiti alternativne načine štednje ako želimo dočekati mirnu i sigurnu starost. Diverzificirana štednja svakako je sigurniji oblik dugoročnog ulaganja. 

Jedan od načina štednja kojem ljudi često pribjegavaju jest oročena štednja. No, treba imati na umu da su kamatne stope trenutno na povijesno niskim razinama, a kada bismo uračunali stopu inflacije, prinosi na oročenu štednju pokazali bi se negativnima. Drugim riječima, takav oblik ulaganja ne samo da ne donosi zaradu, već nas čini relativno siromašnijima putem fenomena poznatog kao novčana iluzija. Slijedom toga, jasno je da se fiat novac u kojeg spadaju sve važne svjetske valute, uključujući euro i franak, lagano pretvara u bezvrijedan papir. 

Investicijsko zlato – najsigurniji mirovinski stup

Jedan od najefektivnijih načina dugoročne štednje za mirovinu jest ulaganje u investicijsko zlato. Zlato se povijesno pokazalo kao sigurno utočište za očuvanje vrijednosti tijekom svih oblika društvenih i ekonomskih poremećaja. Osim toga, prosječan godišnji prinos zlata u posljednja dva desetljeća iznosio je 8,3% čime je bitno nadmašio druge oblike imovine i nema razloga da se ovaj trend ne nastavi i ubuduće. 

Posjedovati fizičko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga znači držati svoju mirovinu u vlastitim rukama. Zlato je lako prenosivo, jednostavno za skladištiti, otporno na koroziju i pristupačno vlasniku u svakom trenutku. Visoko je likvidno i univerzalno priznato kao vrijednost što omogućava da se bilo kada i bilo gdje u svijetu vrlo brzo zamijeni za novac. Pritom je oslobođeno plaćanja PDV-a i poreza na kapitalnu dobit, ostavljajući time svu zaradu isključivo ulagaču. Zlatnici i zlatne poluge mogu se nabaviti u različitim rasponima masa, od 1 grama do 1 kilograma što znači da su pristupačni kako malim, tako i velikim investitorima. S obzirom da je cijena zlata u ovom trenutku i dalje relativno podcijenjena, radi se o idealnom trenutku za ulaganje u zlato koje može poslužiti kao sigurna mirovina u budućnosti.