Mirovinski sustavi diljem Europe nalaze se u krizi. Članice EU sve više izdvajaju za mirovine, a prosječan omjer radnika i umirovljenika u ovim zemljama približava se 2:1. Stanovništvo je sve starije, a čak ni priljev radnika iz inozemstva ne može nadoknaditi rastuće troškove europskih mirovinskih sustava. Pokušaji reforma ne uspijevaju čak ni u razvijenim zemljama poput Nizozemske, a ideje o podizanju starosne dobi za odlazak u mirovinu nailaze na snažne otpore građana u državama kao što su Francuska i Velika Britanija.
Što se tiče omjera radnika i umirovljenika, on u Hrvatskoj iznosi 1.4:1, s tim da treba imati na umu da se u nekim županijama taj omjer smanjio na ispod 1.2:1. Stanovništvo nam je među najstarijima u Europi, a doprinosi pokrivaju tek 65% troškova za mirovine. Na temelju ovoga, postavlja se pitanje: koliko je moderan mirovinski sustav uopće održiv u dugom roku i kako da onda štedimo za mirovinu?
Mirovinski sustav kao oblik ponzi sheme?
Ponzi shema oblik je financijske prevare u kojima prevarant kontinuirano koristi sredstva novih investitora kako bi otplatio starije investitore, dok žrtve prevare misle da iza njihovog prinosa stoji legitimna poslovna aktivnost. Prevara traje dokle god postoje novi investitori odnosno do trenutka kada prevarant ne bude razotkriven.
Nažalost, prvi stup mirovinskog sustava funkcionira na vrlo sličan način, točnije, po principu međugeneracijske solidarnosti. Ono što uplaćujemo od doprinosa u prvi stup, odlazi za mirovine trenutnih umirovljenika i svi se nadamo da će netko jednog dana isto tako uplaćivati za naše mirovine, međutim nitko nam to ne može garantirati u dugom roku, a spomenuta demografska kretanja, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj, nikako nam ne idu u prilog. Što će tek biti ako tj. kada se broj radnika i umirovljenika izjednači?
U ovom trenutku sustav još funkcionira, no što uopće znači “funkcionirati”. Mirovine se isplaćuju, ali o kakvim je mirovinama riječ? Prosječna mirovina u Hrvatskoj kreće se oko 570 eura, dok je granica siromaštva nešto manja od 500 eura. Većina umirovljenika jedva podmiruje troškove života, a dobar dio njih nalazi se i ispod granice siromaštva.
Budućnost drugog mirovinskog stupa neizvjesna?
Za razliku od prvog, drugi mirovinski stup funkcionira po principu kapitalizirane štednje. Novac koji uplaćujemo, fondovi najčešće ulažu u državne obveznice koje se smatraju nerizičnima, ostvarujući pritom određeni prinos koji bi nas trebao čekati jednom kada uđemo u mirovinu. Ipak, većini novih umirovljenika koji su imali prosječne ili male plaće, ovaj se stup ne isplati te im je povoljnije ostati u prvom stupu.
Nadalje, mnogim državama je pošlo za rukom nacionaliziranje drugog stupa i nema razloga očekivati da se to neće dogoditi i kod nas, osobito ako u nekom trenutku političarima zagusti po pitanju održivosti prvog stupa. Već sada se 5% neto imovine drugog mirovinskog stupa mora držati u alternativnom investicijskom fondu s državnom garancijom, što neki analitičari smatraju “mini-nacionalizacijom” i prvim korakom prema nekoj budućoj pravoj nacionalizaciji drugog mirovinskog stupa.
Kako se pobrinuti za vlastitu mirovinu?
Oni koji su se tijekom radnog vijeka oslanjali na državnu mirovinu i nisu ulagali u druge instrumente, danas ovise o volji političara, stopi inflacije te o brojnim okolnostima na koje ne mogu utjecati, kada je u pitanju njihova mirovina. Tim gore, tko zna što će biti za 20 ili 30 godina i kako će se oni koji su trenutno u radnom odnosu, snalaziti jednog dana kada odu u mirovinu. Problemi čekaju i najrazvijenije europske ekonomije, a što će tek biti s nama?
Srećom, postoji rješenje koje nam može pomoći kako bi osigurali dostojanstvenu i sigurnu starost, umjesto oslanjanja na sustav međugeneracijske solidarnosti. Radi se o ulaganju u fizičko zlato koje možemo započeti još tijekom radnog vijeka. Investicijsko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga u posljednjih je 20 godina imalo prosječni godišnji prinos od preko 9% u eurima odnosno kumulativno 644% te nema razloga da se dugoročni trend rasta cijene zlata ne nastavi i u budućnosti.
“Mnogo je razloga zašto se građani okreću investicijskom zlatu, a osim visoke inflacije i neisplativosti bankovne štednje, glavni razlog je definitivno štednja za mirovinu. Štediše koji, osim uplata u mirovinske stupove, kupuju zlato za vrijeme radnog vijeka, u mirovini si mogu priuštiti bolji i dostojanstveniji život od onih koji se oslanjaju isključivo na državu.” – Saša Ivanović, vlasnik i direktor Centra Zlata.
Fizičko zlato povijesno se dokazalo kao najefikasniji instrument zaštite vrijednosti imovine od inflacije i različitih oblika kriza te kao takvo nudi visoku dozu neovisnosti od financijskog sustava i države. Osim što čuva vrijednost imovine od inflacije, također osigurava i pozamašnu zaradu svojim vlasnicima, za razliku od štednje u, primjerice, 2. ili 3. mirovinskom stupu.
Nadalje, investicijsko zlato oslobođeno je plaćanja PDV-a i svih drugih oblika poreza. Visoko je likvidno, što znači da se može bilo gdje u svijetu u vrlo kratkom roku unovčiti kroz otkup zlata. Nasuprot tome sredstva iz 2. ili 3. mirovinskog stupa ne daju gotovo nikakvu fleksibilnost štediši jer postaju samo djelomično dostupna i to tek nakon određene starosne dobi. Investicijsko zlato dostupno je, kako malim, tako i velikim investitorima, u rasponu mase od 1 grama pa sve do 1 kilograma, što znači da svatko od nas već danas može uložiti u sigurnu i mirnu starost.
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.